Zavičajna zbirka Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac ima značajnu ulogu u čuvanju povijesti, tradicije i običaja karlovačkog područja. Pomaže u očuvanju identiteta lokalne zajednice te predstavlja bogat i sveobuhvatan izvor informacija o Karlovcu i široj okolici.
Naša knjižnica ima uistinu dugu tradiciju u stvaranju Zavičajne zbirke. Još početkom 1911. naglašena je važnost zasnivanja posebnog odjeljenja koje će biti ogledalo literarne produkcije u Karlovcu i upravo je te godine stvoren početni fond knjižnice. Temelj tog prvog fonda činilo je 179 knjiga Ilirskoga čitanja društva (1838. – 1897.).
Danas se u Ilirskoj zbirci nalazi 160 knjiga, deset svezaka časopisa i dva godišta kalendara. Knjige su obilježene ilirskim grbom – mladim polumjesecom sa zvijezdom Danicom. Te knjige čine jezgru oko koje se tijekom godina formirala zavičajna zbirka.
Pregledom i analizom stanja fonda Ilirske zbirke utvrđena je njezina snažna povijesna, književna i umjetnička vrijednost, koju bi, svakako, trebalo zaštititi i proglasiti je kulturnim dobrom. Od najstarijih primjeraka iz tog doba izdvajamo djelo Historia Panonnica, autora Antonia Bonfinija (1434. – 1503.), talijanskog humanista i pjesnika, koji je u posljednjim godinama svog stvaralaštva, prema odredbi kralja Matijaša Korvina, napisao povijest Mađarske. Nadalje, u fondu se nalaze primjerci iznimno velike vrijednosti kao što su: Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića iz 1836., jedno je od najvrednijih djela hrvatske književnosti 18. stoljeća i jedna od najčitanijih i najizdavanijih knjiga hrvatske preporodne književnosti uopće; Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića iz 1846. g., vrsno pjesničko djelo koje upućuje na povijesnu i neraskidivu svezu između hrvatskog usmenog i umjetničkog pjesničkog stvaranja; Uzdasi Mandaljene pokornice, poema Ignjata Đurđevića iz 1851., hrvatskog baroknog pjesnika i prevoditelja, povjesničara, astronoma i biografa, te Saltijer slovinski iz 1851., Đurđevićevi prijevodi, ili parafraze, psalama kralja Davida.
Knjige iz navedenog razdoblja pisane su najčešće goticom, latinicom i ćirilicom te hrvatskim, latinskim i njemačkim jezikom. Pojedini primjerci izuzetno su bogato opremljeni (kao npr. Historia panonnica koja je u kožnom uvezu), no većina ih se nalazi u prilično lošem stanju uzrokovanom raznim vanjskim utjecajima.
Knjige Ilirske zbirke stručno su obrađene, odnosno katalogizirane, u knjižničnom sustavu ZaKi. Kataložni zapisi vidljivi su i javno dostupni na mrežnim stranicama Knjižnice, za pretraživanje, istraživanje i znanstveni rad naših korisnika.
O građi Hinka Krapeka
Grad Karlovac i njegova okolica
Po uzoru na zagrebačkog fotografa Ivana Standla, Krapek izdaje i foto-monografiju: „Grad Karlovac i njegova okolica“ s tekstom prof. Franje Valle na 14 stranica. Album je posvećen trgovcu Vladimiru Pureblu i sadrži 24 fotografije grada i okolice. Prva fotografija je Grad Karlovac od zapada, zatim slijede Kupski most, Strossmajerov trg, Jelačićev trg, Mlin na čigre (dvije fotografije), Grad Karlovac i Rakovac, Grad Karlovac od Rakovačke strane, Velika kavana, Grad Karlovac - Pogled s Promenade, Most železnice preko Kupe i Dubovac, Dubovac – pogled od Kolodvora, Kaštel – imanje grofa Nugenta, Pokupje, Imanje g. Frane pl., Türka, Ozalj (dvije fotografije), Novigrad, Severin, Tvornica predenja i tkanja pamuka u Dugojresi, Tvornica u Dugojresa, Rečica, Mlin na Turnju, Barilović. Kako su posvete i opisi ispod fotografija pisani rukom (primjerci u Muzejima Grada Karlovca i NSK), te se razlikuju u nekim detaljima, može se zaključiti da je Krapek izradio jedan tip albuma za javnost, koji se mogao po određenoj cijeni kupiti, dok je imao određeni broj albuma koje je uz odgovarajuće posvete podijelio. Foto-monografija "Grad Karlovac i njegova okolica“ čuva se na Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu. Izdana je u Karlovcu 1889. u Tiskari Dragutina Hauptfelda. Dimenzije su 32,5 x 39,5 x 3,5 cm i sadrži 24 fotografije.
Slunj. Plitvička jezera
Hinko Krapek bio je oduševljen ljepotom Plitvičkih jezera, te je bio jedan od najaktivnijih promicatelja njihove ljepote. Ne zna se koliko je fotografija Plitvičkih jezera snimio, kao ni koliko je albuma Plitvičkih jezera uopće bilo. Jedan od do sada poznata tri albuma pod nazivom „Slunj. Plitvička jezera“ čuva se na Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu. Dimenzije su mu 31,5 x 39,5 x 3,5 cm i sadrži 22 fotografije. Podijeljen je na dva dijela. Prvi dio sadrži 8 fotografija Slunja (tri fotografije slapa Slunjčice, Rastoke, Korana, Slunj od sjevera, Slovin i Slunj od istoka). Prethodi im tekst na hrvatskom jeziku „Slap Slunjčice“ Adolfa Vebera Tkalčevića, preuzet iz njegovog „Puta na Plitvice“ iz 1860. godine, te dio na njemačkom Balthazara Hacqueta iz njegovog djela „Oryctographia Carniolica ili fizikalni opis zemlje Vojvodstva Kranjske, Istre i dijela susjednih zemalja“ iz 1789. godine. Drugi dio albuma čini 14 fotografija Plitvičkih jezera (Proščansko jezero. Ciginovac, Crno jezero. Okrugljak gornji. Proščansko jezero, Gradinsko jezero ili Jezerce. Galovac, Gradinsko jezero ili Jezerce, četiri fotografije Kozjaka, Kozjak. Putnička kuća, Kozjak. Milanovo jezero, Milanovo jezero. Okrugljak dolnji. Kaludjerovo jezero, Slap jezera "Vira" u Galovac, Slap Plitvice, Novakovičev brod. Korana). Uvodne tekstove na hrvatskom jeziku napisali su Adolfo Veber Tkalčević i Ljudevit Vukotinović te Dragutin Hirc i na njemačkom jeziku Johannes Frischauf. Ispod svake fotografije se nalazi naziv onoga što prikazuje.
Priča o Plitvičkih jezerih
Krapekova opčinjenost Plitvičkim jezerima vidi se i u „Priči o Plitvičkih jezerah“ koju je napisao prema legendi o njihovu nastanku. Prvi put je objavljena u Zagrebu, 1888.g. u Tiskari Ignatza Granitza. Opseg je 7 stranica, visine 17 cm . Nacionalna knjižnica u Zagrebu čuva samo jedan primjerak izdanja iz 1888.g kao i Knjižnice grada Zagreba. Tri godine nakon objavljene prve priče, Krapek je objavio drugo, prošireno izdanje u vlastitoj nakladi. Novo izdanje pisano je na latinici, ćirilici i njemačkom jeziku. Tiskana je u Karlovcu 1896.g. u tiskari Dragutina Hauptfelda. Opseg je 31 stranica teksta, visine 15 cm. Primjerak se čuva na Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu.
Na Plitvička jezera!
U rujnu 1892. godine Hinko Krapek je na Plitvice poveo svog prijatelja, učitelja Stjepana Širolu. Iz tog putovanja proizašao je putopis „Na Plitvička jezera!“ koji je izlazio u „Svjetlu“ u 33 nastavka od ožujka do prosinca 1893. godine. Zapisi su 1894. godine objedinjeni u istoimenoj Širolinoj knjizi, opsega od 81 stranice teksta, visine 19 cm, s Krapekovom fotografijom na naslovnici koja izlazi u Krapekovoj nakladi. Čuva se na Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu.
Projekt Digitalizirane zbirke Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac sufinanciran je sredstvima Grada Karlovca i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
